Skip to the main content

25.12.2012.

Zadnju priču napisao sam prije više od dvije godine. Nemam nikakve isprike zašto od tada nisam napisao novu, i ne mogu se stalno vaditi na "nedostatak vremena", tu ružnu složenicu koja je danas jedno od najvećih a često krivih opravdanja.

Zato s ponosom prestavljam najnoviji uradak napisan u starom stilu: švrljotinu nazvanu "Kino", pokušaj božićne priče za 2012. godinu. Nadam se da će vam biti bar donekle dobra.

Za nove čitatelje: prije sam na blogu objavljivao vlastoručno napisane priče u dvije kategorije: Sise tj. priče o doživljajima sa ženama te Saj Faj, priče u žanrovima znanstvene fantastike, fantazije i horora. Ova priča nalazi se u prvoj od njih.


KINO
25. prosinca 2012.


- Znači, danas idemo u kino.
- Kakvo kino?
- Ljubičasto!

Vidim nešto nije dobre volje. Siguran sam da nisam napravio pogrešku. Opet.

Ali možda i jesam. Da vidimo: spustio sam dasku u kupaoni, nisam dirao njezine ručnike...

(Zašto se briše s tri ručnika poslije tuširanja još uvijek mi nije jasno. Jedan je za tijelo, drugi je za glavu, ali treći? Htio bih znati, ali ne baš jako. Ne usuđujem se pitati, da mi ne očita bukvicu. Nikako nakon onog incidenta kad sam slučajno s njenim ručnikom za glavu obrisao... nešto.)

• • •

Dalje, danas je nisam zadirkivao u svezi boje noktiju (zelena, daj zamisli, jasno mi je da danas svi brijemo na prirodu, okoliš nam je prijatelj i tako dalje, ali ovo je fakat previše), nisam je ni zaboravio pitati kako je na poslu te da li je kava dovoljno zaslađena, nisam navaljivao cijelo vrijeme biti ispod te sam uredno sklonio gumicu s poda da slučajno ne stane na nju (to joj je, za pravo čudo, fuj, kao nema problema ako se nalazi u... nečem, ali kad se takne nožnim prstima onda frka i panika i kraj svijeta).

Čak sam i nakon tuširanja istresao postkoističku pepeljaru, sve spremno za slijedeću etapu, koja je po svoj prilici odgođena na neodređeno vrijeme. Zbog još uvijek nepoznatog razloga. Žene.

- Dobro, daj mi reci po kojem to amandmanu svemira misliš da ću danas s tobom u kino?
- Po tvojem.
- Gle, ako sam nešto pričao u snu to ne znači...
- Nije to. Imam crno na bijelo.
- Imaš što?
- Imam na papiru potvrdu da danas idemo u kino.

Onda mi je sinulo. Katastrofalna greška u prošlosti...

• • •

Moram priznati da lik ima glupi izraz na licu. Inače, a ne samo sad kad je u gabuli. Smijem se ja njemu, smije se on meni. Onaj prikriveni gotovo plastični glupi osmijeh očajnika.

Nalazim se u kupaonici i gledam oko sebe pokušavajući naći ideju u nazočnim predmetima. Ručnici, šamponi, sapuni, šminke, lakovi, boje, kemija... Više od polovice stvari na ovećoj stalaži nalazi se u zoni sumraka i pojma nemam čemu služe.

U njezinoj sam kući, ovo je njezina kupaona. Takve opasne predjele ženskog univerzuma inače strogo izbjegavam, ali danas smatram da nisam u opasnosti da mi u ovakvom neprijateljskom okruženju nenormalno počne rasti prsni koš. Danas imam mnogo veći problem.

Ništa se ovdje ne može iskoristiti. Nema inspiracije, nema ideje, a nemam vremena.

Riskirajući da ne naletim na opasniji ženski rekvizit zbog kojeg ću mjesecima imati noćne more otvaram počinjem otvarati ladice. U prvoj se nalazi donje rublje. Zaboravljam uzeti suvenir i otvaram slijedeću. Pribadače, konci, četke, gumbi, olovke i neki papir. Kupon za popust za kupnju u jednom dućanu.

Popust od nevjerojatnih 45 posto! Koje popuste imaju te žene! Nama mužjacima je Nova godina ako je popust 25 posto.

Čekaj. Popust. Ideja!

Ponovo pogledam onog lika u ogledalu i vidim da mu lice više nije zabrinuto. Odlično, slaže se s idejom.

• • •

Izašao sam iz kupaonice i strmoglavio sam se niz stepenice kao da će mi to pomoći.

- Što si pio da ti je tako dugo trebalo?
- Akumulator.
- Oš kavu?
- O, da.

Otišla je u kuhinju bacit kuhalo na ražanj, a ja sam dobio potrebnu minutu za slaganje rečenica.

• • •

Kad mi je otvorila vrata na sebi je imala onaj starinski ogrtač kakve su valjda prije tri stoljeća nosile debele dvorske kuharice. Ružna odvratna tkanina do kraja je blokirala vizualni pristup bilo čemu ispod. Svejedno, znao sam da je seksi kao što je bila ono kad sam je zadnji put vidio golu. Jučer.

Nakon što su nam se pogledi sreli tiho sam rekao u sebi: "Koji sam ja sretnik!" Cure je lijepa, normalna, iz nekog nepoznatog razloga luda za tobom i potpuno neoženjena. I još k tome rođena je na kraju godine,. pa riješiš poklon za rođendan i poklon za Božić u jednom...

Sranje!

Sranje i sranje!

Koji je danas dan, majmune?

Koji je danas dan ti kretenu jedan senilni?! Samo ti je ona stvar na pameti, uopće ne misliš na ništa drugo! A lijepo ti je rekla da ne voli zaboravljanje, još prije nego što ste prvi put napravili onu stvar. Jesi konj!

I što sad? Ništa, treba odugovlačiti, priskrbiti malo vremena za smišljanje pozitivnog ishoda ove opake situacije.

Kako se ničeg boljeg nisam sjetio iskoristio sam stari izlizani filmski trik:

- Slušaj, moram na WC. Hladno je vani, ma kužiš.
- Odi u kupaonu na katu. Ja se idem u sobu obući.

Konjino.

• • •

Kad se vratila iz kuhinje već sam znao što ću joj reći.

Krenula je vaditi šalice i tanjuriće za kavu, ali sam je prekinuo. Prišao sam joj s leđa, uhvatio je, zaokrenuo i dao joj platonski poljubac posred usta. Takvu bečku školu nije očekivala.

- Sretan rođendan!!
- Hihi. A ja mislila da si zaboravio.
- A kad sam ja nešto zaboravio?
- Pa sad...
- Pustimo sad prošlost. Danas je dan za tebe. Što me dovodi do... Znam da nisi materijalan tip i da ne doživljavaš tradicionalne poklone i svu tu buku i klasiku pa ti evo dajem ovo. Nadam se da će ti se dopasti. Ako ne onda baci pa ću naći nešto drugo.

Pružio sam joj papir na kojem je lijepim crnim velikim slovima pisalo:


OVAJ KUPON VRIJEDI ZA JEDAN ZAJEDNIČKI IZLAZAK U KINO PO VLASTITOM IZBORU. ROK UPOTREBE NEOGRANIČEN. SAMO RECI I IDEMO. XOXO, DONOSITELJ KUPONA.


Prvo je bila zamišljena, onda se nasmijala i na kraju rekla:

- Jao, kako je to romantično. Pogotovo kad znam koliko ti mrziš ići u kino.

• • •

To je bilo prošle godine.

Gledam taj papir i čudim se kao malo dijete.

Ne rukopisu (koji je naravno izvanredan) nego cijeloj toj situaciji. Zašto ga nije bacila?

Prije godinu dana sam stvarno bio kreten i obećao nešto nenormalno. Vrijeme je za posljedice.

Pitao sam je:

- Tko je ti je to napisao?
(Mrki pogled.)

Idemo ponovo:

- Ma tko još ide u kino?
- Ti i ja.
- Ali zašto? Koji god film želiš gledati iznajmimo ga, kupimo, ma ja ga sam snimim...
- Nemoj se sad izvlačiti. Ideš i točka!
- Dobro, a koji film?
- Iznenađenje.

Sigurno neka ženska romantična komedija. Idem si žile rezati.

- A jel' moram i karte kupi...
- Još jedna riječ i možeš zaboraviti na seks do slijedeće godine!

Do Nove godine ima još 5 dana, pa kako ću izdržati toliko? Preostaje mi samo jedno: moram biti dobar.

Poslije ću razmišljati o elektroškovima.

• • •

- Daj novac, ja ću kupiti karte a ti parkiraj auto.

Izašla je iz vozila pedesetak metara od kina, a ja sam se pravio da sam prihvatio svoju sudbinu.

Vani je polako padao snijeg. Gužva u gradu nije bila prevelika što znači da neću izgubiti previše vremena s pronalaženjem odgovarajućeg mjesta za parkiranje.

Krenuo sam odraditi dva nepotrebna kruga, čisto da duže traje, neka čeka, znam koliko mrzi čekati. Trebalo mi je, za isprazniti glavu. Razmišljao sam o situaciji: tko je zapravo ovdje pobijedio, a tko izgubio? Tko ima više bodova, ona ili ja?

Tri sekunde u glavi mi je boravila ideja da se lagano zabijem u neku banderu i nagovorim majstora u servisu da joj potvrdi da samo danas ima vremena za popravljanje štete. Tri sekunde previše jer to je jako loša ideja. Ali da sam došao biciklom...

Ništa, idem parkirati i otići na frontu pa što bude nek bude.

Kad sam izlazio iz auta vidio sam da je zaboravila mobitel na sjedištu. Super. Platit ću parkiranje s njezinog. Kako sitne stvari čovjeka vesele.

• • •

- Gužva, a?
- Evo, zaboravila si telefon. Karte?
- Kod mene. Daj, idemo se požuriti, za par minuta počinje.
- Ne bi se trebali žuriti da ga gledamo doma na DVD-u.
- Ne počinji opet!

Krenuli smo prema dvoranama, nema uopće gužve, pa tko još ide u kino?

- Ajd sačekaj me tu, idem na WC.
- Ne bi trebala ići na WC da...
- Još jednu riječ!
- ...

Kad sam je čekao nije mi ni na pamet palo da zbrišem. Što strah napravi od čovjeka.

Nije joj dugo trebalo. Izgleda da više nije u modi popravljanje frizure.

Krenuli smo prema jednoj dvorani. Krišom sam se osvrnuo i pogledao prema ulazu u drugu. Koji sretnici! Oni će sad gledati akcijski spektakl, a ja sam ovdje osuđen gledati takozvanu melodramu za ženske...

Čekaj malo! Zeznula se!

- Ej, mislim da si pogriješila. Idemo u krivu dvoranu.
- Nisam. Idemo točno gdje trebamo ići.

Ček malo!
Koga?

Vau!

Odvukla me do naših sjedalica i posjela još onako iznenađenog i zbunjenog.

Okrenuo sam se prema njoj, upitno:

- A ne idemo gledati hormonski film?
- Ne. Gledat ćemo ovaj, kaubojski.
- ???
- Bilo mi te žao onako stjeranog u kut pa sam se predomislila oko izbora filma.
- Super si!
- Znam. I znam da ćeš mi se odužiti, poslije, kad budemo sami.
- Možeš se kladiti da hoću!

• • •

Okrenuli smo se prema platnu jer su počele reklame.

- E da znaš da ne bi sad gledali ove reklame da...

(opet onaj pogled, ovaj put u blažoj varijanti)

- ...gledamo film na neki drugi način.

Nasmijala se i rekla:

- Ne moramo mi gledati reklame.
- Što onda da radimo?
- Valjda ćemo nešto smisliti.

I jesmo.

• • •

Na pola puta kući morao sam nešto reći. Prekinuo sam tišinu:

- Koliko dugo će trajati vraćanje duga?
- Koliko mi bude dosta.
- A da ti umjesto toga napišem kupon za slijedeći film?
- Samo ako za pisanje nećeš opet koristiti moju olovku za obrve.


K R A J

Sretan Božić svima!

• • •

Vezani zapisi (priče):

- Božićna priča: Šamar (2009.)
- Komad u snijegu (2008.)
- Božićna priča (2007.)
- XXXMas Story (2006.)
- Božićna priča (2005.)


PS. Da li da pišem Novogodišnju priču?

Komentari

1. 26.12.2012. Jura

Da svakako napiši Novoodišnju! :)

2. 26.12.2012. sandra

budući da reklame prije filma traju i do 20 min - borme su mogli puno toga napraviti!

3. 27.12.2012. Issie

Samo ti pisi i novogodisnju... i ne mora biti ovoliko sladunjava :)

Dodaj komentar
Ime:
Vaš e-mail:
Vaša web stranica:
Izračunajte: 5 + 4 = ?
Komentar: