Skip to the main content
[] 4. kolovoza 2005.

Far CrySve mi je jasnije da se ovdje ne radi samo o dobro uigranoj skupini domaćih te inostranih terorista nego je ovo vješto izgrađena zločinačka organizacija sa ciljem da pokori ne samo ovu zemlju nego cijelu našu malu planetu.

Već nekoliko sati razbijam neprijateljska uporišta, pronalazim i uništavam njihova skrivena grijezda te sijem strah i kaos među njihovim redovima. Nisu predvidjeli da će u ove vode igrom slučaja uploviti jedan stari te iskusni ratni veteran koji nebi ni okom trepnuo na njihove prljave poslove da nisu napravili sudbonosnu pogrešku te mu oteli djevojku s kojom je imao velike planove u kabini svoje skupocjene jedrilice. Platit će oni i za uništenje iste, jedinstvene u cijelom svijetu.

Niti ne usporavam da provjerim materijalnu te ljudsku štetu, žurim da sve ovo završim čim prije, mala je živa vatra, a ja sam joj jedina nada. Koristim bujnu vegetaciju tropskog tipa za šuljanje, a preko brisanih prostora trčim kao lud. Kod pet stotina prestajem brojiti neprijatelje koje sam pokosio raznim vrstama hladnog te toplog oružja. Municiju skupljam i mijenjam usput, koristim njihovo vlastito oružje protiv njih samih.

Ponovo sam pogođen u prednji dio karoserije. Džip nije više u voznom stanju, moram nastaviti pješice. Neopaženo se približavam njihovom artiljerijskom uporištu. Koristim granatu jer žurim do ulaza u podzemni kompleks. Sranje, digli su most u zrak, morat ću opet smočiti jaja...

• • •

Far Cry, za odmor od svemirskih, fantazijskih i inih. 10/10, a i ptičice pjevaju u džungli.