Skip to the main content
[] 23. srpnja 2006.

Bra- Jel' dobra ova?

- Super je. Taman.

- A ova?

- Ova ima nešto, ali nedovoljno.

- A šta kažeš na ovu?

- Ma sve pet. Nego, lima, daj budemo analizirali poslije. Čekam kolegu za dogovor za neki biznis.

- Ok, majstore. Dođem posle.

Dokrajčio je pivo, pokupio svoje časopise sa šanka, zadnji primjerak isčupao konobaru iz ruke (trebali ste ovome vidjeti izraz lica) i izletio van.

• • •

Mali se jako interesira, što je pohvalno. Kupuje sve te časopise i traži one s neprirodno veeelikim. Nije loš dečko, čak dapače. Zato mi je još više žao što mu ne mogu reći istinu. Mrzit će me kada sazna ali ja tu ništa ne mogu.

- Gazda, daj nam još jednu turu.

- I leda?

- Samo jednu santu.

- Narafski!

Navukao sam se na ove poroke, nije mi dugo trebalo. Samo šteta što moj organizam brzo razgrađuje pa me ne lupa kako bi trebao. Već više od pola godine visim u ovom gradu.

Šest mjeseci kako me nisu poslali negdje drugdje. Treći mjesec sam se bunio, ali do sad sam nekako navikao. Čak mi ni Ike više ne spušta da sam ovisnik. Ike je okej. On mrzi promjene.

- Jel' bilo danas klijenata?

- Nešto sitno, tržište je zasićeno.

- To će se promijeniti. Ide nova kampanja s boljim modelima.

- A da? Super.

Gledam žene okolo. U pravu je: 9 od 10 su već kupile. Zadovoljan sam jer ovo znači da naša stvar neće još dugo trajati. Samo još koju godinu. Dižem pogled iznad šanka: žene s plakata mi se zadovoljno smiješe. Sve redom filmske zvijezde ili neke druge iz show biznisa. Najbolja moguća reklama.

- Kad dolazi Belgijanac?

- Već je trebao doći, Ike.

- Možda ga je zadržao terenski posao.

Terenski posao. Auuu kako to dugo nisam radio. Od još prije par godina kada je normalan način prodaje bio dolaženje u kuću. Pa pokazuješ prospekte kućanicama, pa dobiješ kavu, pa ispričaš neke anegdote, pa dobiješ...

Iz lijepih misli prekine me glas na vratima:

- Di ste kmetovi!

- Belgijanac! Kasniš čovječe.

- E sori dečki. Morao sam stati putem i osobno se pobrinuti za jednu klijenticu.

- Konzervo. Ike, daj čovjeku nešt!

Gledam ga onako zadovoljnog i sve mi je nešto čudan. Sve je nešto veseo i pun sebe. Previše za nekog tko je star ko Rim. Nešto drugo je u pitanju, nije normalno da je tako podivljao od male avanture kraj autoputa.

- Sumnjiv si mi nešto. Što se dogodilo?

- E, kolege, imam najbolju vijest u zadnjih godinu dana.

- Pjevaj ptico!

Belgijanac nam je nadređeni. On je glavna faca za ovo područje. Nije neki totalni stručnjak za ovaj zadatak, ali prolazi. Radio bi ja taj posao bolje od njega, ali šta mogu kad je on buraz od voditeljice projekta (zapravo su iz istog bazena, ali kad već koristimo zemljasku spiku...).

- Sinoć sam imao poduži holofonski razgovor sa sekom.

- Daš meni broj njenog holofona?

- Haha. Vidi se da ovaj alkohol ipak djeluje na tebe.

• • •

- Dakle, pričao sam sa sekom i dobio nove naputke. Situacija je više nego povoljna. Nakon što je prikupila sve izvještaje s terena i napravila projekciju za budućnost brojke su pokazale da smo podosta mjeseci ispred krajnjeg roka. Sve jedinice su napravile najmanje dvostruko od predviđenog uključujući i vas dvojicu iako ste definitivno najsporiji prodavači u ovom dijelu svemira sudeći po rang-listi.

- Haha. I deadline se pomiče, koliko, godinu dana unatrag?

- Više.

- 18 mjeseci?

- Više.

- Ma koliko?

- Za mjesec dana idemo u javnost.

- What?

- Da, prešli smo kritičnu masu koja nam je potrebna za dominaciju. Vaš posao je gotov. Imate još mjesec dana da sve završite, prodate još što se može, a onda kupite krpe i pravo na Gibraltar gdje vas čeka prijevoz doma. Ja sad moram ići, čeka me šofer, moram ovo osobno javiti svim centrima. Ajd bog.

Već je vjerojatno bio na pola puta do Australije a Ike i ja smo još uvijek buljili u vrata kroz koja je otišao. Ovako brzi rasplet situacije nismo očekivali. Namjeravali smo se ovdje izležavati još par godina. Ma muljali su nas, bilo je sve dogovoreno, nismo jedini kojima ovo ne odgovara.

• • •

Za mjesec dana sve planetarne novine bile su pune naslova kako su silikonska bića skrivena u ženskim sisama preko noći osvojila svijet. Ike i ja smo već izlazili iz sunčevog sustava, naš shuttle pun whiskeya i vodke. Nismo se trijeznili do matične planete, gdje su nas stavili natrag u bazene.

Ubili su se dok nas nisu detoksirali i vratili u naš tekući oblik. Bar mrvica sitnog zadovoljstva.