Skip to the main content
[] 31. srpnja 2006.

Bar StoolsI tako sam, zbog ekonomskih razloga, završio u njezinom stanu.

Zapravo to nisu bili ekonomski razlozi koliko želja mladog nabrušenog lava da što prije utaži svoju glad za mladom antilopom. Bilo je 20 kilometara do moje gajbe, jest da je to prilično benzina, ali se nakon 20 minuta tijelo itekako ohladi od želje. Pogotovo ona. Pogotovo u kasnu jesen.

Pa da ne zaspi putem pristao sam da odem do njenog stana koji se, nekim čudom, materijalizirao 100 metara od ulaza u kafić u kojem smo ritualno ispijali kave to popodne.

Zapravo to nije ni bio pravi stan nego više kao nešto privremena solucija. Jel' nešto studirala ili je pobjegla od kuće ili se tek zaposlila u mojem gradu – nisam pitao. Nismo pričali o tome, zapravo sam ja rijetko što rekao, većinom je ona trubila o svojem bivšem s kojim je prekinula prije par mjeseci jer ga je našla sa svojom najfrendicom, a ja sam došao više kao opaki doktor protiv tuge i tih stvari.

A zna se kako tretman kod zločestog doktora završava: injekcijom.

• • •

Ugledao sam je čim sam ušao na kavu. Sjedila je u kutu kafića vidno ubedirana. Crvene okice i to – vidjelo se da je suzila. Sjeo sam na šank i naručio svoju kao i inače kavu. Uhvatio sam dnevne novine i krenuo čitati tj. praviti se da čitam, a usput sam se poluokrenuo na desnu stranu da lakše snimam Pepeljugu.

Taj njen bed je vjerojatno bio zarazan jer kava je bila kao posoljena. Ignorirao sam je i naručio malo točeno. Ponovo sam bacio laserski pogled prema sirotici. Divio sam joj se. Divio sam se svim ženama. Dođe, ubedira se na 5-10 minuta, popije kavu i ode i ko da ništa nije bilo. Nama mužjacima treba puno više. Obično 5-6 sati. Koliko nam treba da riješimo tucet i više piva.

- Tu je već sat i pol.

Pogledam konobara ko da mi je rekao da od sutra više nema piva.

- Sat i pol? Pa šta troši?

- Ništa. Naručila je kavu ali ju nije ni takla.

- Znaš je?

- Svježe lice, doselila u blizinu prije par dana. Prvi put je tu.

Oću ili neću? Hm. Danas nema ništa na televiziji. Osim Ramba. Onog prvog.

Dakle, oću.

I odem ja iz kafića.

Tj. otišao bih ja da se nisam sjetio da imam taj film na VHSu.

Znači, neću. Tj. oću – do nje. I kažem ja konobaru:

- Ajd dođi tamo za 2 minute s mojom starom fintom.

- Deal.

• • •

Nisam gubio vrijeme na finese. Sjeo sam i:

- Ej, šta ima?

- Jel se mi znamo?

- Išli smo skupa u srednju, sreli smo se ponekad.

- Aha. Lijepo te ponovo vidjeti, ali...

- Nisi se puno promijenila, zapravo...

- Sori, nisam baš za društvo, imam nekih svojih...

10 sekundi sam daleko da me otkanta, ali srećom stigla je moja stara finta:

- Khm, oprostite što smetam, ali šta ćete popiti, slijedeća runda ide na gazdu lokala.

Stari barmen, petica iz tempiranja. Ali ona se nešto nije mogla odlučiti, pa sam odlučio ja:

- Ajd, može, jednu nabrzinu jer mi se nešto žuri, daj nam 2 kratka Amara.

Otvorila je usta da nešto progovori ali nije ništa izašlo. Meni se kao žuri, znači da će me se brzo riješiti. A ni ona hladna kava ispred nje nije izgledala obećavajuće.

Minutu kasnije sjedili smo uz svježe žestice s ledom i šutjeli. Fantastične su te žene. Šuti kao uhvaćeni ruski špijun, ali kad se razveže kokodače ko babe u onim španjolskim serijama.

Pogledao sam na sat. Rambo je sad već jurišao na svoj prvi tenk. Ne valja, ubedirat ću se ako ću razmišljati o njemu. Bolje da započnem neki razgovor umjesto:

- Znaš i ja sam bio u tvojoj poziciji prije mjesec dana.

- Sjedio si di sad ja sjedim?

- Ne to. Ali bio sam ubijen zbog seks... ovaj, ljubavnih razloga.

- I onda?

- Sjedio sam tu pored, buljio u pivo ko što ti sad u kavu.

- I onda?

- I onda sam shvatio da sve u prirodi ima svoju ravnotežu. Pa se zato ispričavam. (Morao sam ovako krenuti jer bi I ONDA bio beskonačan.)

- Ispričavaš se? Meni?

- Da, ja sam patio zbog žene i logično je da neka žena mora patit zbog nekog morona da se stvari uravnotežiraju.

- Stvarno je moron.

- (Yes!) Klasika ili je popizdio?

- Kako to misliš?

- Klasika je kad ga uhvatiš in flagranti.

- (Smiješak.) I ti?

- I ja.

I u njenim očima Trenutak Spoznaje. Kad shvatiš da nisi jedini na mjestu Onih Koji Su Popušili. Srodne duše. Mi protiv ostatka svemira. Pa je krenula pričati:

Već smo tri mjeseca skupa živjeli. Sve je bilo u redu dok se on nije počeo čudno ponašati. Pomislila sam da me vara, ali nisam ga htjela ništa pitati. Onda sam jednom zatražila slobodan dan, ali mu nisam rekla. Htjela sam ga iznenaditi. Našla sam ga u krevetu s mojom najboljom prijateljicom...

Itd. Itd. Dalje nisam slušao nego povremeno klimao ili govorio "aha". Mislima sam već bio daleko: moj kompa Rambo i ja jeli smo tenkove i helikoptere za doručak...

• • •

Prošlo je već par sati, a ona nije ostajala bez glasa. Sad je već bila puno bolje, a kako i ne bi, kad sam je tješio dodirom ruku. (Neka kosmička energija dodira, štajaznam.) Konobar je upravo zavrtio još jednu turu istog, a vani je već bio pravi mrak. Valja nam ići na počinak (samo je pitanje kod koga).

- ... a on je inače jako dobar dečko...

- Čuj, sori što te prekidam, ali kasno je. Uskoro će zatvoriti. (Uskoro za 3 sata.)

- Ali nisam ti još sve rekla.

- Možemo nastaviti kod mene, bar nećemo morati tiho govoriti. (Ima da rušiš zidove vriskom.)

- Bolje dođi ti k meni, tu sam blizu.

- Koliko blizu?

- Tu iza, par kuća dalje.

- Dobro, ali ne mogu dugo. (Kako se uzme.)

- Ne mogu ni ja. Sutra mi je prvi dan na novom poslu.

- Ok. Ček samo da riješim nešto kod konobara.

Ovaj mi se tako smijuljio kad sam mu prilazio na šank da je bilo skoro sumnjivo.

- Šta si se razvalio? Znaš nešto što ja ne znam?

- Ma ništa. Smiješno mi sve to.

- Daj onda da ti platim ovo što smo popili.

- Mala je sve platila.

- Nemoj srat?! Ok, koliko je "gazdina" runda?

- Zaboravi, to ide na mene, navijao sam za tebe.

- Ok, debeli, dugujem ti.

• • •

Njen stančić je bio u kući u prizemlju. Odlično, u katnice bez lifta ni ne ulazim.

Zgrabio sam je kad sam shvatio da joj namjerno treba pola godine da nađe pravi ključ od vrata. Zabila mi je jezik do arterije, toliko je bila zahvalna što sam je izvadio iz beda. Bila je sva vruća, moram joj reći da smanji žestoka pića. Prekinuo sam nakon par minuta da dođe do kisika. Uzeo sam ključeve i sam otključao. Nije bio problem ionako je bio sam jedan ključ na privjesku.

Skinula je jaknu (samo) i rekla da se raskomotim u omanjoj dnevnoj sobi dok ona nešto obavi. Ohoho, finoća, neću morati koristiti vlastitu protekciju.

Prvo sam navratio u kuhinju i locirao najvažniju stvar u njoj – frižider. Kako je isti bio bezalkoholan sjeo sam na kauč i tiho u sebi rekao Rambu: sori majstore, morat ćeš dalje sam, ja sam ostatak noći pacifist.

Pojavila se nakon par minuta na vratima, ugasila veliko svijetlo i sjela preko mene.

Igrala se mojim uhom ko da je to keks.

Prste mi je zarila u leđa. Wow, nema se za grickalicu.

Bio sam nešto napet (a tko i ne bi) pa je vjerojatno pomislila da se ljutim:

- Sori što si čekao, morala sam provjeriti da li mali spava.

Mali? MALI? M A L I ?????!!!!

- Kakav mali?

- Pa klinac. Malo prije se vratio iz škole, spava preko u sobi.

O, Veliki Rambo! Zašto uvijek mene? Od svih ljudi na svijetu, zbog čeg baš ja???!!

A ništa. Poslije ću lupati glavom o zid. Treba se sad efektno izvući.

Kao slučajno pogledam na sat:

- Fak, potpuno sam zaboravio.

- Šta si zaboravio?

- Imam dogovor za jedan važan posao. Već kasnim.

Pritom sam se tako brzo digao da sam je srušio na kauč.

- Sori, moram bježat. Nadam se da će me čovjek čekat.

- A šteta.

- Daj, nazovem te sutra.

- Okej, evo da ti zapišem broj...

• • •

Rasturio sam svjetski rekord na 100 metara kad sam izletio iz stana. Bez razmišljanja sam pretrčao ulicu i ušao u isti onaj kafić gdje sam ja nju, ma ne, sad je bilo jasno, gdje je ona mene zbarila. Došao sam do konobara i rekao mu:

- Sad znam zašto si se smijao.

- Znaš?

- Da, baba ima klinca.

- Ima?

- Ima klinca i nisi mi to mogao odmah reći?

- Ali, ona...

- Šta me briga ostalo? Znaš dobro pravilo: nikad s privjeskom. To nije za nas majstore, to je za velemajstore!

- Ona nema klinca.

- What?

- Ona nema djece. To je mali od njene sestre kod koje je privremeno odsjela.

- Stvarno?

- Stvarno.

- Daj dupli konjak!