Skip to the main content
[] 7. VIII. 2005.

Woman- Ama jesi ti čovječe normalan?

- ?!

- Tebi fakat nisu sve na broju!

- Pa...

- Trebaš se liječit, ovo ti nije normalno.

- Ovaj...

- ...

I nastavi ona vikat i vrijeđat i sve.

A ja još uvijek zbunjen.

• • •

Kako nebi bio? Došao sam u radnu sobu, a kad tamo djevojka iz snova. Iz mojih snova, da se razumijemo. Dakle, najsavršenije što može biti. Afrodita, Atena i ostale boginje mogu joj samo čizme čistiti. Perfektno da boli.

(Naravno, imala je čizme. Inače nebi bila savršena, jelda?)

Čim sam ušao počela je vikat, a ja zamuckivat. A dobro je vikala, totalno sam se zbunio i zaboravio je pitat odakle je, adresu, broj telefona i to.

- ... kave jer toga nema kod nas.

Vidi prestala je vikati.

- Molim?

- Pitam imaš li kave u kući?

- Skuhat ću nešto. Mlijeko, vrhnje, dodaci? (Apaurin?)

- Bilo kakvu. Nikad nisam pila kavu.

I odem ja stavit vodu. Usput sam izašao na dvorište da pogledam nije li neki TV kombi parkiran ispred. Kako ti danas upadaju u kuću... Dobro je, nema ih. Kad sam se vratio sjedila je na stolici.

- Šta si se onesvijestio?

- Pa jel' bi trebao?

- Ajd dobro. Mislila sam da se budeš. Nadala, zapravo.

- Oće li to?

- Hoće li šta?

- Pa objašnjenje. S posebnim naglaskom di ja to nisam normalan.

- Gledaj, ti previše...

- Ček, kava!

- Požuri.

(Nakon 5 minuta.)

- Evo, ali ne valja bez pljuge.

- Daj jednu!

- Nije valja da ni ne pušiš.

- Pušim od rođenja. Gledaj, da ne pričam bajke. Moj svijet kreira mašta tvojeg. Sve što sanjate, o čemu maštate sve je to moja stvarnost.

- Ne seri.

- Nikad ne serem.

- Dobro, a kakve veze to ima s mojom nenormalnošću?

- Pa ti si me zamislio ovakvu. Savršenu. Prokleto savršenu. Konju jedan, znaš ti kako je teško biti takav? Najpopularnija sam osoba, svi me proganjaju, uvijek gužva oko mene, ne mogu ni sekunde biti sama. Ne puštaju me, nedaju mi mira. Kužiš, majmune? Smanji malo doživljaj.

- A kako si onda došla dovdje ako te prate? (Hehe.)

- Obećala sam im da ću se gola prošetati po glavnom gradu ako mi tehničari dozvole dvadesetak minuta u vašem svijetu. Ama slušaš ti mene? Ohladi svoje fantazije ili...

- Ili?

- Ili ćeš poludjeti. Vjeruj mi, mogu to napraviti. A sad moram ići.

I nestane ona. Pijući njezinu kavu odlučio sam: dosta je maštanja, odsad tražim savršenstvo samo u stvarnosti. I pijem puno kave.