Skip to the main content
[] 19. ožujka 2008.

ForestProbudilo me je glasno lupanje po vratima. Jednu minutu sam čekao u nadi da će otići, a onda sam se pozdravio sa spavanjem i digao iz kreveta.

Otvorio sam vrata, ali i usta, spreman da kretena izbombardiram megabajtima psovki širokospektarnog tipa. Ali na vratima nije bio kreten, nego ona. Moja gazdarica.

- Jel' mladiću, kad ti misliš platiti stanarinu za prošli mjesec?

- Ovaj, dobrojutro gospođo. Ovaj, rekao sam vam da je samo pitanje dana...

- Tu glazbu slušam već tjednima. Mislim da ti je krajnje vrijeme da pokažeš pare ili... kužiš?

- Ali teta najavio sam odavno da će ovo biti kritična faza i rekli ste da nema problema, da možete sačekati.

- Ma šta ja znam što sam ja rekla, mali, imaš do kraja tjedna da platiš ili letiš van!

- Ma dobit ćete, do kraja tjedna bit će sve pet.

- Pazi ako ne bude. Meni trebaju pare, moram na frizuru...

Frizuru? Ispravljam se: ipak kreten.

- Dobro onda, vidimo se, ajd bok.

I zatvorim ja vrata. Uopće me ne dira, pa ista stvar se događa već nekoliko jutara. Samo što je danas prvi put spomenula frizuru. Kakva je to frizura koja toliko košta? Za te pare može kupit novu glavu. Proljepšala bi se generalno.

• • •

Uletio je u kancelariju ko John Wayne nekada u birtiju. Vrata su skoro iskočila iz okvira kako ih je zalupio. Ali trebalo mu je nekoliko trenutaka da dođe do glasa:

- Šefe, Ameri su počeli skakati.

Pogledao sam ga s nevjericom, kao da mi je rekao da je Zemlja ravna.

- Ali šefe, i oni...

Neka su, još nije došlo do kritične mase. Ne fali još puno, sačekajmo još par sati, možda će još netko od velikih skužiti shemu.

- Ali šefe, moramo, nemamo novaca...

- Meni pričaš? Već sam 2 tjedna na pašteti i vodi iz pipe! Jasno mi je da je situacija nepodnošljiva, stvar je prešla sve granice, ali ne treba gubiti glavu. Polako, smiri se. Pogledaj neki film na Torrent TVju.

- Dobro šefe, ali ekipa neće još dugo izdržati. Malo nedostaje da vas svi pošalju u kurac i odu se baviti nečim drugim.

- Jasno mi je Majk, sve mi je jasno. Nego, reci kakvo je stanje u skladištima.

- Kapaciteti su 95% puni, a i dalje proizvodimo punom parom.

- Nitko nije progovorio?

- Nije. Svi šute, ne znam kako će dugo, ali zasad drže jezike za zubima. E, opet je bila ona blogerica...

- Gamad blogerska. Guraju svoje odvratne njuške tamo di im ne treba. Ej, jesam ti pričao kako sam ja nekada bio bloger. Nemoj nikom reći, ali fakat sam blogovao. Bila su to teška vremena, ali promijenio sam se. Sada sam novi čovjek... Nego, što je htjela blogerica?

- Ma opet se raspitivala što radimo i htjela je da je pustim u skladište, kao narod mora znati i te spike. Prodao sam joj priču da uzgajamo marihuanu, nije više pušila standardne isprike.

- Dobro si napravio. Ajd sad odmori malo, pogledaj neki pornić da se smiriš.

- Okej šefe.

Otišao je iz ofisa, a ja sam sjeo i u dosadi isčekivanja se počeo prisjećati kako je sve počelo.

• • •

Bio je to moj prvi startup, ovo je drugi, ali prvi mi je propao tako da ne želim o njem pričat, pa je ovo prvi za širu javnost.

To popodne provodio sam čisteći studio od ostatka propalog startupa. Gomile papira, mrtva stabla, raznih dimenzija, debljine i kvalitete.

Kako smo se zajebali. Mislili smo da smo uhvatili Boga za bradu, a ustvari nam je ideja bila za kurac.

Servis smo nazvali Net2Papir. Htjeli smo omogućiti ljudima da na jednostavan način odštampaju bilo koju stranicu na webu. Lijepo, kvalitetno, čitljivo.

I da na papir ode samo ono bitno. Majk se najebao s algoritmom koji skida reklame, widgete, komentare, skripte i ta sranja.

Bio je to lijep projekt. Nadali smo se da će rulja navaliti na naš proizvod i da ćemo ostatak života provesti na Tahitiju ili nekom drugom egzotičnom mjestu gdje će nam jedina obaveza biti redoviti odlazak do banke po tjedni utržak. Pare će kapati na račun, nećemo stići trošiti.

Kako smo se lijepo zajebali. Opijeni idejama o uspjehu nismo uzeli u obzir da papir izlazi iz mode. Tko još printa webove na papir?

Trebali smo napravili biznis sa skeniranjem, a ne sa printanjem! Idioti.

Tako da sam se to kasno popodne rješavao smeća koje je ostalo iza propalog biznisa.

Još sam uvijek bio mamuran do daske od sinoćnjeg upucavanja alkoholom, ali ne toliko ko Majk koji je spavao u kutu još uvijek mokar od piva, hrčući kao lokomotiva.

Jadnik, nije dobro prihvatio napise na socijalnim mrežama koji su svi do jednog ismijali naš projekt.

Tako da smo se napili ko stoka i odlučili zatvoriti butigu.

A onda se iz hodnika začuo glasan TUP.

Vrlo glasan jer trebalo je nadjačati milozvuke pijanog poslovnog partnera.

Sigurno čistačica opet pizdi jer je ne plaćamo na vrijeme.

Svejedno sam odlučio riskirati i izašao sam u hodnik s očekivanjem da opet dobijem metlom po leđima.

Na hodniku nije bila čistačica. Ali nešto je bilo zalijepljeno za zid.

Kad sam prišao bliže shvatio sam što je to.

A nakon par sekundi shvatio sam o čemu se radi. Čitam i ja blogove. Ali nemojte reći blogerima.

I dobio sam ideju. Ideju za genijalni startup.

Sad brzo treba skupiti brdo eura. To je velik problem.

Ali prvo moram probuditi Majka. To je još veći problem.

• • •

Nervozno sam vrtio aktovku u rukama čekajući da dođem na red. Samo da ovo riješim i bit ćemo bogati kao Microsoft.

- Izvolite ući gospodine, na redu ste.

Digao sam se i mirno ušao u ured kao da mi se nikud ne žuri. Kao da nisam svjestan da svatko može napraviti stvar prije mene. (Ali samo da budem prvi.)

- Dobar dan.

- Dobar dan, gospodine.

- Izvolite sjesti.

Sjeo sam a lik je nešto kopao po papirima. Kad je našao i otvorio moj slučaj sa čudnim pogledom mi je rekao:

- Pregledao sam vaš slučaj gospodine i nije mi jasno zašto želite patentirati jednu ovako čudnu stvar.

- Gledajte, moj advokat je prošao sve zakone i nigdje ne stoji da se ne može...

- Nisam rekao da se ne može. Pitam vas da li ste apsolutno sigurni da baš ovo želite.

- Jesam, siguran sam.

- Jer, pazite, ne radi se o maloj svoti. Kod ovakvih stvari treba dobro razmisliti...

- Oprostite, gospodine, ali moj partner i ja dugo smo proučavali i analizirali ovo i zaključili smo da apsolutno idemo na ovu soluciju.

(Je, trebala nam je ukupno jedna minuta da odlučimo i par sati da posudimo novac od prijatelja i rođaka.)

- Dobro, onda, ako ste zaista sigurno, imate patent na to. Dajte mi samo par minuta da složimo dokumente i da stvar bude uredno zavedena.

- Hvala vam lijepa.

Za 15ak minuta već sam s Majkom jurio po gradu tražeći zaposlenike i robu. Brdo papirologije.

* *

Spavao sam i sanjao kao plivam u moru paštete na svojem stolu kad je Majk ponovo uletio, ovaj put je izbio vrata iz zida, i povikao:

- Europa je skočila!

- Europa je što?

- Daj ne seri! Europska zajednica je skužila stvar! Taman sam gledao treći film kad je vijest objavljena na blogovima.

- E to te ja pitam! Prešli smo potrebnu crtu! Otvaramo, sve otvaramo. Stavljaj na Amazon, na eBay, na Digg, piši na Wikipediju, pumpaj RSSove, javljaj svima!

Nagnuo je glavu kroz otvor gdje su nekada bila vrata i povikao:

- Alo ekipa. Čuli ste ga. Klikajte, pišite, serite. Objavite svima!

Iz susjedne prostorije začulo je glasno klikanje i tipkanje. Dosta je izležavanja i gledanja video klipova. Treba radit.

A posla će bit. Itekako. I samo ovdje. Nismo badava patentirali stvar koju nitko nema.

Dakle, konačno je krenulo. A malo je falilo da ne krene. Da se onaj lik nije zaletio u zid pun papira...

- Šefe ja idem po šampanjac, a ti ne zaboravi objaviti stvar na webu firme.

- Taman sam krenuo, Majk. Obavezno uzmi najskuplji. Usput naruči nova vrata.

• • •

Majk je otišao, a ja sam sjeo za komp da stavim vijest na naše stranice:

U proteklih ste nekoliko dana gledali vijesti kako su istraživački laboratoriji u raznim dijelovima svijeta pronašli recept za teleportaciju.

Kako će taj proces putovanja od točke a do točke b uskoro biti u širokoj uporabi to će iz temelja izmijeniti život kakav poznajemo.

Jedna bitna stvar koja sve vas zanima je kako spriječiti teleportiranje u vašu spavaču sobu, u banku, u državni trezor, u tajne prostorije i tako dalje.

Naša tvrtka je jedina koja ima prava na jedini poznati sustav za zaštitu od teleportista.

Radi se o jednoj čestoj vrsti papira koju ne smijete sami izrađivati bez plaćanja prava našoj tvtki.

Najsigurniji način je da zaštitu kojom ćete obložiti zidove kupite u nekoj od naših poslovnica. Spisak se nalazi na priloženom linku...