Skip to the main content

05.11.2006.

LighthouseBio je to pravi kaos. Galama, buka, vatra, dim, gužva. Sve po spisku. Narod je trčao i vikao i gazio. Nitko nije znao kuda idu, ali išli su u dobrom pravcu: prema staroj građevini na uzvisini. Bio je mrak, ali njihove velike baklje osvjetljavale su cijelu okolicu...

Iznenadio me snažan tresak izvana. Nešto je udarilo u zid. Struje je na momenat nestalo. Otišao sam u hodnik pogledati kutiju sa osiguračima. Sve je bilo u redu. Generator je tiho zujao.

Kad sam se vratio Frankensteinovu kreaciju je već gutao požar. Čudovište je polako nestajalo u vatrenoj stihiji koja je proširila na cijelu vjetrenjaču. Masa je psovanjem i uzdignutim rukama odobravala ovaj proces.

Nakon što se pojavila odjavna špica čuo sam tiho jecanje. Zanemario sam ga jer nije prvi put da čujem tako nešto. Kako i ne bi kad kilometrima okolo nema žive duše. A i kad pogledaš sve ove prazne boce rakije na stolu nije čudo da svašta čuješ.

• • •

Alkohol sam pronašao dolje u podrumu. U velikom podrumu. Pretpostavljam da je prijašnji stanovnik bio pravi kolekcionar žestokih stvari. Ne znam zašto to nije ponio sa sobom kad je odlazio.

Agencija koja mi je iznajmila gajbu ne zna ni točno kada ni zašto je prijašnji stanar otišao. Jednog dana se je prestao redovito javljati na recepciju motela pedesetak kilometara dalje. Vjerojatno mu je dopizdilo pa je jednostavno otišao ne javivši se nikome.

Ne čudim mu se jer i ja sam napravio isto. Jednog dana sam i sam shvatio da mi je svega dosta te sam tražio da nekud pobjegnem. Već sam bio kupio kartu za Australiju kad sam na Internetu slučajno naletio na ovaj oglas:

Iznajmljuje se svjetionik na mirnom i povučenom mjestu. Potrebe za održavanjem su minimalne. Cijena vrlo prihvatljiva. Adresa poznata redakciji.

Nazvao sam ih, a i broj koji su mi dali. Uplatio sam odmah, u strahu da me netko ne pretekne. Bezrazložno jer stvar uopće nije bila popularna. Ovih dana ljudi bježe tamo gdje ima još više ljudi, a ne u neku pripizdinu.

Poslao sam masovni e-mail da idem na poduži odmor (ne brinite, ništa strašno, samo se hoću odmoriti, ne tražite me i tome slično) i za dva dana već bio u motelu čiji je gazda i vlasnik ovog objekta. Nisam ga uopće zanimao, samo je rekao da se javim jednom mjesečno i da ako propustim smatrat će da je svjetionik slobodan. Takva iskustva ima.

• • •

Bilo je to prije par mjeseci. Do danas sam stekao već nekakvu rutinu kasnog dizanja, žderanja konzervi, hodanja po svjetioniku i buljenja u stari televizor iz prošlog stoljeća. Tu i tamo provjerim generator./ I očistim stakla što mi je više kao hobby. Jer nema smisla, nitko više ne putuje brodom.

Jedino mi zadovoljstvo predstavlja pražnjenje tekućeg podruma. Do sad sam ispio sva fina vina, sve fine konjake i likere. Ostale su mi ove jače stvari, ali ne posustajem. Kako se stvari kreću uskoro ću morati potražiti novi svjetionik.

Ono jecanje je postajalo sve glasnije. Ako se digne za još koju notu neću moći spavati ove noći.

Tada sam napravio veliku grešku. Otišao sam vidjeti tko to sere.

Naoružan dvocjevkom i jakom svjetiljkom (volim što je ovaj prije mene mislio na sve) izašao sam van i oprezno počeo pregledavati oko zdanja. Oprezno koliko su mi dozvoljavali promili u krvi.

• • •

Ručni gun već mi je jednom spasio situaciju. Naime, mjesec dana nakon što sam bio došao u ovu rupetinu bio sam zelen što se tiče okoliša. A baš tim okolišom znaju se šetati podivljali psi koje su vlasnici nabili van jer im je njihovo održavanje postalo preskupo. Pa sam vrata ostavljao otvorena. Kao tko će ući pa nema nikoga na tri dana jahanja. Ali došla je mrcina i kad je krenula na mene jedva sam utekao u špajzu. A u špajzi puškica.

Bilo je to ugodna promjena za moje konzervativne prehrambene navike.

• • •

I tako, nakon par minuta obilaska i nadanja da ću opet iznenaditi želudac našao sam masu na bočnim stepenicama. Ljudsko biće, garant, samo kakvo? Teže za primjetit s par metara jer imalo je odjeće kao da ide na izlet u Sibir. Oprezno sam se približio paloj spodobi. "Ovdje se netko gadno spičio" trijumfalno sam zaključio. Da, stvar je pala. Ali kako, s čega? Stepenice nisu skliske, a i nema teorije da je bio gore kod svjetla.

Na trenutak sam primijetio neki odbljesak na metar pokraj tog bića, a kad sam usmjerio svijetlo na stranu usrao sam se od straha.

Odmah sam znao kojeg je spola padalac. I koja mi opasnost prijeti.

U užasu koji me zahvatio jedva sam se uspio pomaknuti, okrenuti i potrčati. Nisam najbolje rezonirao što se pokazalo točnim jer išao sam u najgorem mogućem pravcu i za par sekundi pao u plićak.

No, hladna voda je na mene imala pozitivan učinak. Osvijestio sam se i počeo trijezno razmišljat o situaciji.

Od čega ja zapravo biježim? Da li sam prekršio nešto zabranjeno? Da li sam saznao nešto što nisam trebao? Da li sam prekršio neko pravilo? Da li sam nešto krivo učinio? I zašto se slana voda tako jako lijepi za odjeću?

Pa nisam! Apsolutno ništa nisam kriv! Ili bar ne znam ako jesam za što.

Digao sam se i polako vratio na mjesto zločina. Nije se više čulo jecanje. Oprezno sam se približio nakupini, kleknuo i polako je okrenuo. Puls je rekao da je izgubila svijest. Na prvi pogled nije bilo ništa slomljeno. Tek joj je usna bila rasječena, a čvoruga na čelu pokazivala je čime je pogodila metu.

Šta sad? Trebalo bi nekako nekome javiti što se desilo pa da dođu po gospođicu. Ali ne samo da nemam mobitel nego ni nikakvo sredstvo komunikacije. Na bajku mi treba par sati da dođem do najbližeg civiliziranog mjesta. Za to vrijeme prožderat će je hladnoća. Ili neki pas.

Odlučio sam je da najbolja solucija da je odnesem u svoj habitat i da polegnem u krevet. Uz malo sreće sve će biti u redu. Zalizat će si ona rane.

• • •

Do 2010. godine cijelo čovječanstvo je postalo ovisno o Internetu. Bez njega je život bio ne samo nezamisliv, nego i nemoguć. Sve je bilo podređeno mreži. Više nisi mogao bez nje.

Preko mreže se radilo sve i mreža je radila sve. Stvari su postale jednostavne i stvari su postale složene. Jednom kad je struktura postala zaista globalna, kad su svi to prihvatili nitko više nije govorio kako to nije nužno i kako to meni ne treba. Svi su ga koristili, sve je bilo povezano i stvari su se mogle kretati samo na bolje.

A onda su jednog dana Internet preuzele vještice.

Da se razumijemo, zbog same svoje strukture Internet nije nešto što možeš isključiti i uključiti po potrebi. Ne možeš ga zaustaviti. A pogotovo ga ne možeš posjedovati.

Ali vještice su pronašle način.

Kako? Ne zna se. Pa da se zna to bi napravio netko drugi, puno prije.

Ali negdje u rujnu 2011. godine vještice su demonstrirale zaustavljane Interneta na pola sata. Bio je to veliki udarac svjetskoj ekonomiji, ma cijelom svijetu zapravo. Kao da je vrijeme stalo na pola sata. Totalka. Psihijatrima su i danas još uvijek pune ruke posla sa slučajevima vezanim uz taj datum.

Slijedeći dan na svim je važnim blogovima i servisima osvanula poruka koju svi danas napamet znamo. Ukratko: Pokret vještica preuzeo je odgovornost za polusatnu informacijsku tamu. Izjavile su da kontroliraju Internet i da mogu napraviti još goru stvar ako se ne pridržavamo nekih pravila. A ta neka pravila njih postavljaju na čelo ljudske vrste. Svaku odluku one mogu promijeniti. Svaku riječ imati zadnju. Mi kao nastavljamo živjeti kako smo i do sada živjeli. A one će samo promijeniti par stvari.

I, zaista, promijenile su samo par stvari. Uzimaju novac po potrebi, uzimaju zemljište po potrebi, uzimaju službenike po potrebi itd.

Kužite, ne? Žive kao nekad kraljevi.

I nisu to vještice u pravom smislu te riječi. To je skupina žena koja može raditi što želi jer ima kontrolu nad Internetom. Ucjena tisućljeća.

I nad antigravitacijom. 2012. godine konačno je pronađen način kako je postići. A pošto vještice imaju prvenstvo nad svakom informacijom uzele su tu tehnologiju pa tako jedine imaju pravo na nju.

Što im je dobro došlo jer su si napravile antigravitacijske metle na kojima lete između svojih dvoraca vamo tamo po svijetu. Kao takvo se mišljenje o vješticama vuče još iz Srednjeg vijeka.

Pa da budu u điru.

Bilo je, naravno, pokušaja tajnih službi i tih struktura da vrate vlast u prave ruke. Pokušaja da se otkrije kako one kontroliraju mrežu. Jer bilo gdje bi se vještica u javnosti pojavila nikad nije uz sebe imala ni laptop ni mobitel.

Rezultat toga je da više nema tajnih službi.

• • •

I onda mi, tri godine nakon početka vladavine Vještičje dinastije jedna od njih završi u u sobi. (I to čak ne svojom voljom.)

Stavio sam je u krevet i uzeo vruću vodu s namjerom da joj očistim krv s lica. Kad sam joj razmaknuo bujnu kosu vidio sam da je zgodna. Simpa vještica. Oprao sam krv i stavio mokru krpu na onu čvorugu.

Zaspao sam pred kaminom pitajući se o ispravnosti svojeg postupka...

• • •

Probudilo me je vikanje na uho. Shvatio sam da me netko drži oko vrata.

- PRIČAJ!!!!

- Koga? Što?

- PRIČAJ ŠTO SE JE DOGODILO!!!!

- Ček, polak...

- PRIČAJ, SMJESTA!!!!

- Ne mogu...

- PRIČAJ ILI...

- AMA NE MOGU OVAKO! ILI ME PREBIJ ILI NIŠTA!!

To ju je zateklo. Popustila je stisak na moj vrat. Onda sam nastavio:

- Cijenjena gospodična, našao sam vas vani, bili ste u nesvjesti, gadne ste poljubili tlo, donio sam vas ovdje da budete preko noći na toplom i sigurnom. Ako maknete svoje papke s mojeg vrata ispričat ću vam sve u detalje. I, da, bio sam potpuni gentleman i trebali biste mi zahvaliti.

Neko je vrijeme razmišljala, a onda je maknula ruke s mojeg vrata.

Ustala je i odmjeravala mene, a zatim prostoriju.

- Jel se mogu dići?

- Možeš, ali dalje od one puške.

- Ne pada mi na pamet. Prije nego ja dođem do puške vaši me nokti stignu razrezati na šnite. Nego, jeste li za kavicu? Imam kolumbijsku. (Da, isto iz the podruma.)

Nije ništa rekla što sam shvatio kao opravdavanje.

Otišao sam skefati kavu. Kad sam čekao da voda zavrije povikao sam: Ova bijela vrata vam vode u kupaonu. Tu se možete osvježiti, a ima i prozor za bacanje puške u more.

• • •

Kad sam ušao u sobu sjedila je kraj kamina vidljivo uređena. Puške nije bilo, ali je zato kraj nje bila njena metla. Dakle bila je vani po nju.

- Evo kavice, gospodična.

- Našao si me vani i iako si shvatio tko sam ja donio si me ovdje u sobu, maknuo mi krv s lica i ostao da snosiš posljedice?

- Ukratko, da.

- Zašto nisi javio nekome da sam ovdje?

- S čime da javim? Najjaču tehnologiju koju imam ovdje je ovaj stari te ve koji je stariji od vas i mene. Ali fercera jer nekim čudom netko još uvijek emitira analogni signal.

- Mogao si otići po pomoć.

- Nisam. Do najbližeg sela treba mi 3 sata. Odlučio sam ovdje paziti na vas.

Nije ništa rekla, ali vidjelo se da joj se moj postupak čini logičnim.

Otpila je gutljaj kave, pa cijelu i pitala za još.

Tko je rekao da vještice piju samo čaj?

Kad sam donio još kave nastavila je pričati mirno i staloženo, kao da smo dvije filmske zvijezde u salonu ljepote:

- Ti si ko neki svjetioničar?

- Ma kakvi. Turist vulgaris. Uzeo sam ovo mjesto na neodređeno vrijeme.

- I živiš ovdje sam?

- Potpuno. Zaželio sam se malo mira nakon sve te halabuke koja je nastala zbog...

Zašuti, zaletio si se!

- ...zbog nas vještica.

- (Wow!) Ovaaaj, da.

- Ti si još dobar, mnogi su to loše prihvatili. Nego, očeš mi pokazati okolo? Nikada nisam bila u svjetioniku.

- Može. Samo zamnom.

Napravili smo obilazak cijele građevine. Pokazao sam joj generator struje, kuhinju i ostale prostorije. (Podrum joj nisam pokazao, to ne dam nikome. Bar dok ga ne ispraznim.)

Na kraju smo završili na vrhu svjetionika odakle se pruža dobar pogled na Sredozemno more. E tu je nešto rekla:

- I jel sad očekuješ da te bogato nagradim?

- Ma jok.

- Ne tražiš novac?

- Ne. Ja sam vama pomogao jer je normalno pomoći svakom ljudskom biću. Pa makar ono bilo, ovaj, vještica.

- Ina.

- Molim?

- Nemoraš vikati ni govorit gospodična ni gospođica. Zovem se Ina.

- Pa dobro onda, Ina, jesi za nešto pojesti? Imam samo konzerve, ali u spremanju mesa iz njih skoro da imam malu maturu.

- Može.

Ručak je bio jednostavan, ali vidjelo se da je bila gladna. Sa zadovoljstvom je pojela podgrijano meso i salatu iz staklenke. Kako smo jeli cijelo vrijeme mi se nešto smijuljila što mi je ispočetka bilo čudno, ali kada mi je namignula znao sam što me čeka.

• • •

Nakon što smo se obukli ispratio sam je do vrata. Sjela je na metlu.

- O ovome ni riječi.

- Naravno, gosp... ovaj, Ina.

- I nemoj toliko pit rakije. Smrdi.

- A ti leti malo sporije. Ili kupi kacigu.

Nasmiješila se, dala bi oproštaji kiss i poletjela okomito. Antigavitacijska metla. Narodna legenda i hi-tech naprava u jednom. I još komad za šofera.

I tada sam osjetio grižnju savjesti zbog toga što sam učinio...

• • •

Kad sam onako pred kaminom nastojao zaspati pao mi je na pamet jedan detalj. Odbljesak koji je došao s metle nije mogao doći ni s drva ni šiba ni antigravitacijskog uređaja koji je zatvoren u plastiku! Morao je doći s metala. A što taj metal predstavlja?

Eto ti ga na, nema spavanja. Digao sam se i provjerio da li je trnoružica budna. Mala hrče ko foka. Zrak je čist.

Metla je djelovala sasvim bezopasno, ostavljena ovdje na stepenicama bez svoje gazdarice. Polako sam obišao predmet dok nisam našao metalni dio. Dakle, to je to. Komad metala na drški. Ali čekaj, to me podsjeća na nešto. Nekakva utičnica - pa DA! To je USB port!

Metlu ne smijem dirati jer tko zna kakve sve to zaštite ima. Ali USB port, čovječe! Jednostavno te traži da nešto staviš unutra.

Tako da sam, riskirajući totalno, otišao u podrum. Na polici iza mastike i groga bio je sakriven laptop kojeg sam ovdje donio za svaki slučaj: recimo nebili dobio iznenadni napad inspiracije za neku dobru priču i slično.

Donio sam laptop do metle i pažljivo ga spojio na USB port.

O informacija! O podataka! O radosti digitalne ere! O bajtovi, ljubim vas u čelo!

Metla je bila pravo blago, veliki superkompjutor s mnoštvom datoteka koje su jedva čekale da budu otkrivene! Rado bih pregledavao sve te stvari, ali nisam imao vremena. A za što imam vremena? Što mogu učiniti? Zašto mi je moja podsvijest diktirala da otkrijem tajnu vještičje metle? S kojim ciljem sam se spojio na metlakomp?

Nisam dugo trebao kontati. Cilj je bio jasan. Treba nekako srušiti diktaturu. Ponovo vratiti vlast u ruke naroda. A kako? Krmača se može svaki čas probuditi i napraviti rezance iz moje kože kad me nađe ovdje. Treba djelovati, ali kako? Bilo kako, samo da bude brzo.

I onda se sjetim. Pet riječi: virus. Kompjutorski virus, nuspojava softvera.

Pregledao sam najstarije datoteke na laptopu i uspio naći jedan. Jest da je oldtimer ali može poslužiti svrsi. Mora im razbit mrežu kada budu spajale metle. Podešavam aktivaciju na 30 dana. Taman da im se do kraja proširi.

Uspio sam se vratiti prije nego što se probudila. Ajd, sad mogu zaspati. Valjda me neće napasti kad se probudi...

• • •

Gledam je kako leti. Napravila je niski prelet iznad mene i poslala mi onu pusu rukom. Samo ti uživaj, beba. Imaš još mjesec dana.

Komentari

1. 06.11.2006. D1a

O boze, koja masta :-D samo fali podrobniji opis vjestice, nadam se da budemo vidili u "sisama" :-O

2. 06.11.2006. Paranoid

E, a kad ce nastavak? :)

3. 06.11.2006. Vid

Zijev. Ocekujem ovo za 10-20 godina objavljeno u nekoj zbirci prica!!! I da, ja bi rado nesto ovako dobro i malo cesce :((

4. 07.11.2006. Quitzallo

Independance day ? Daj molim te...
Dobra pričica ali ovaj kraj te nije dostojan... Možda bi se provukao da veliš kako je to jedan od ranijih radova ili makar da skratiš taj siroti završetak u samo dvije rečenice,možda bi mu to dalo više oštrine..možda..
A dobro je inače, baš je bilo lijepo čitati, samo možeš ti i bolje :-)

5. 08.11.2006. Flirek

hehehehehe ... ajde lijepa promjena od drugih prica. jel ce se ovo pojaviti u zbirci prica koje se djele besplatno na SFerakonu? :))

6. 08.11.2006. Vid

O, flireku su smanjili placu pa trazi besplatno? :)

7. 13.11.2006. Fish

Predobar kao i obicno... :kapadole:

8. 16.11.2006. Speki

Okej je priča, ali imao si ih i puno puno boljih. Znamo svi da možeš i bolje od ovoga, zato samo piči dalje.

9. 18.11.2006. mala zena

dobro je.. idemo dalje! moze bolje... :))

10. 24.11.2006. Sheki

dobro, dobro..ali kako su zaustavili internet? Daj neki nastavak, malo akcije itd, kada si vec poceo..i da ubaci neke sise & guzice ;)

11. 11.11.2008. MATOANTO

IDIOTIZAM

12. 11.11.2008. d1a

@MATOANTO: idiotizam je samo tvoj komentar

Dodaj komentar
Ime:
Vaš e-mail:
Vaša web stranica:
Izračunajte: 2 + 10 = ?
Komentar: