Skip to the main content
[] 29. travnja 2007.

Ladies onlyBoli me ruka.

Zapravo obje.

Cijeli dan sjedim i surfam po porno stranicama.

Svršio sam već ni sam ne znam koliko puta.

Ne mogu više.

Da mi sad dođe naj komad na svijetu i ponudi vrlo strašnu svotu za seks ja nebih mogao.

Iscrpljen sam full i totalno.

Ali što mogu kad preferiram oldschool satisfakciju.

• • •

Godina je 2087. i već skoro jedno desetljeće ne postoji seks.

Otkako su one došle na vlast.

Nismo pazili i desilo se.

Žene su zavladale svijetom i istrijebile seks. Kao to je ono jedino preostalo što uzrokuje sukobe, ratove, mržnju i te negacije.

Još mi je jasno za novac, političare i imovinu (maknuti prije dvadesetak godina, još kad smo mi bili na vlasti), ali seks...

S tugom u očima gledam holo-klipove na Pornopediji i podsjećam se kako je to nekada bilo.

Bilo je predivno, ma što da kažem.

Bilo je super.

A sad toga više nema. Nikad više.

Sad imaš te holo-filmove, lezbijske reality emisije, seks u virtualnoj stvarnosti, posebne droge od kojih si cijeli dan narajcan ko mladi bik na farmi sa stotinu krmača...

Bljak.

Sve je to umjetno, nerealno, nepotpuno...

Zato ja volim desnu ruku. To je prava stvar. Tako se radilo u zlatnim vremenima civilizacije. U najboljim vremenima porno-industrije.

• • •

Zatvaram poklopac epruvete.

Divim se količini koju sam nabio.

Vrlo dobro, čak dapače, slijedeći mjesec neću morat raditi.

Da, rad. To je jedino što radimo.

I to je jedina dobra stvar koje su napravile. Više ne moramo raditi u klasičnom smislu, one sve rade. Svime opravljaju, u svemu odlučuju i sve rade.

Mi se izležavamo, surfamo po netu, putujemo, igramo paintball, pa ove igre na Mreži...

(Trenutno su najpopularniji Universum of Warcraft XII i Ninth Life.)

Sve zabava, rad minimum.

A taj minimum se svodi na isporučivanje određene količine vlastite sperme na redovnoj bazi. S kojom onda one rade genetske čarolije i umjetne oplodnje a sve u najboljem interesu i bolju budućnost naše vrste.

• • •

Netko mi zvoni na vrata.

To je ona. Točna je ko atomski sat.

Stavljam epruvetu u kovertu, otvaram vrata, predajem paket i prozborim:

- Pozdrav Gospodarici.

- Jesi li ispunio, Podaniče?

- Jesam, Gospodarice.

- Vrlo dobro, vidimo se za mjesec dana.

- Za dva mjeseca, ovaj put sam napunio dvostruko.

- Vrlo dobro, pozdrav Podaniku.

• • •

Dva mjeseca nerada. Mogao bih posjetiti Europu. Jupiterovu, naravno.