Arhiv za 07 mjesec 2009. godine

- Otvaraj! Otvaraj odmah!

Opuštanje u horizontali prekinulo je lupanje po vratima i piskutav glas koji je značio samo jedno: dogodilo se nešto gadno.

Izvukao sam se iz toplog kreveta, nabacio ogrtač i krenuo prema vratima. Usput sam bacio pogled na kazaljku na zidu. Mrzim ga.

- Ajd smiri se, evo otvaram...

- Ali brzo! Brzo! Brzo!

- Jesi li ti normalan, pa znas li koliko je sa...

Čim sam odškrinuo vrata odgurnuo me njima do zida i uletio u sobu ko da sam ga je asteroid pogodio u pozadinu.

- Jel znaš... jel znaš... što... malo prije... konačno...

- Ajd smiri se. Diši malo. Ček, oš nešto popit?

- Neee... Ne kužiš... Nakon tolko vremena konačno...

- Konačno si izgubio nevinost? Daj pričaj normalno, nemoj tiltati!

- Ček... da dođem do... zraka.

Nastavak

Dva komada iz najnovijeg Woody Allenovog filma Vicky Cristina Barcelona.

Maria Elena (lijevo) je opičena umjetnica, ponajviše slikarica, bivša žena glavnog lika, slikara, iz čijeg je imena, Juan, jasno da ne voli šarat samo po papiru. Povremeno je histerična, razbija interijer i slično, pa se mora smirivati seksom.

Vicky (prezime nepoznato) je najsvježija Juanova ljubavnica. Voli fotografiju, nove izazove, iznenađenja, neobične položaje, a ne smeta joj ni neobična ljubavna veza koju neću otkriti da vam ne pokvarim film.

Nastavak

Skoro mjesec dana bez posta. Znam, znam, neoprostivo. Ali imam ispriku:

Naime, netko me je prijavio u Rehab Centar za odvikavanje od Interneta.

U blijedo doba noći došli su po mene. Izvadili su me iz kreveta gdje su baš počinjali topli snovi o komadima i ubacili me u kola hitne pomoći.

Pod kreštavom rotirkom odvezli su me u ustanovu na nepoznatoj lokaciji i smjestili u bijelu sobu sa mekanim zidovima.

Navukli su mi kimono bez rukava i zalupili vratima. Kako sam bio umoran zaspao sam bez problema, ali više nisam sanjao ni Jessicu, ni Angelinu, ni Megan.

Fuckers!

Nastavak