Tag: 'igre'

Uživamo u ljepoti planinskih predjela Bolivije i zapadne Afrike, visoki vodopadi nas zapanjuju svojom ljepotom.

Jureći kroz peruansku pustinju razgledavamo šaroliko kamenje, remek-dijelo prirode.

Smrzavamo se svijetovima snijega i leda u Kazahstanu i Nepalu.

Naravno, ne ostajemo zakinuti ni za perspektivama ruralnih središta.

S vrhova japanskih nebodera gledamo mrave.

Tražimo tajne u golemom lavirintu ispod Londona.

Svjedoci smo čovjekovih arhitektonskih dostignuća kao i nevjerojatnih kombinacija prirode.

U ovoj igri se radi o tome.

O prirodi.

Uživajmo u prirodi.

Nastavak

(Lambda je osnova znaka igre Half-Life.)

Ovo je s flešom:

A ovo konačni rezultat:

Pogledajte i Quake logo kolege Metala.

Ideš i pucaš? Ima.

Nepregledne kolone topovskog mesa? Ima.

Velike mape koji se ne vidi kraja? Ima.

Klaustofobične interijere lavirintnog tipa? Ima.

Nužno uključivanje možđanih krivulja za rješavanje povremenih zagonetki? Ima.

Zanimljiv izbor opakog oružja, od početnog s rotirajućim noževima do bacača koplja? Ima.

Raznolikost neprijatelja u svim varijantama između kostura koji skaču na tebe i ružnih do ibera mutiranih grdoba koje bljuju vatru? Ima.

Nekoliko izbora težine, od romantične nedjeljne šetnjice do teške jebade u kojoj psujete više od 3 dana nakon igranja? Ima.

Gotovo zadnju riječ grafike koja je na svakom od 6 fakat ogromnih levela drugačija? Ima.

Divovske boss-mrcine za koje vam naravno treba 3 puta više streljiva nego što se može pronaći u okolišu? Ima.

Dosta teški završetak u kojem ćete 100 puta snimati poziciju? Ima.

A seksa? Nema.

I dobro je da nema. Valja se ponekad od toga odmoriti.

Painkiller. Serijski, paralelni i USB ubojica.

Sve mi je jasnije da se ovdje ne radi samo o dobro uigranoj skupini domaćih te inostranih terorista nego je ovo vješto izgrađena zločinačka organizacija sa ciljem da pokori ne samo ovu zemlju nego cijelu našu malu planetu.

Već nekoliko sati razbijam neprijateljska uporišta, pronalazim i uništavam njihova skrivena grijezda te sijem strah i kaos među njihovim redovima. Nisu predvidjeli da će u ove vode igrom slučaja uploviti jedan stari te iskusni ratni veteran koji nebi ni okom trepnuo na njihove prljave poslove da nisu napravili sudbonosnu pogrešku te mu oteli djevojku s kojom je imao velike planove u kabini svoje skupocjene jedrilice. Platit će oni i za uništenje iste, jedinstvene u cijelom svijetu.

Niti ne usporavam da provjerim materijalnu te ljudsku štetu, žurim da sve ovo završim čim prije, mala je živa vatra, a ja sam joj jedina nada. Koristim bujnu vegetaciju tropskog tipa za šuljanje, a preko brisanih prostora trčim kao lud. Kod pet stotina prestajem brojiti neprijatelje koje sam pokosio raznim vrstama hladnog te toplog oružja. Municiju skupljam i mijenjam usput, koristim njihovo vlastito oružje protiv njih samih.

Ponovo sam pogođen u prednji dio karoserije. Džip nije više u voznom stanju, moram nastaviti pješice. Neopaženo se približavam njihovom artiljerijskom uporištu. Koristim granatu jer žurim do ulaza u podzemni kompleks. Sranje, digli su most u zrak, morat ću opet smočiti jaja...

Nastavak